NEKE (DOBRE) PRIČE…
Priča I.
Pismo ravnatelja jedne škole u Singapuru napisao roditeljima čija djeca pohađaju njegovu školu:
Dragi roditelji,
uskoro počinje nova školska godina, novi ispiti i ispitivanja. Znam da ste vrlo zabrinuti i želite da vaše dijete sve to odradi uspješno. Ali, sjetite se, među učenicima koji su na tim ispitima, postoji umjetnik, koji ne mora razumijeti matematiku. Tu je i poduzetnik kojega baš i ne zanima povijest engleske književnosti. Tu je i glazbenik čije ocjene iz kemije neće jednog dana imati nikakvo značenje. Tu je sportaš, kojemu je fizički odgoj puno važniji od fizike koju uči u školi. Ako vaše dijete dobije najbolje ocjene, to je sjajno! Ali, ako ne dobije, molim vas nemojte mu oduzimati samopouzdanje i ponos. Recite mu da je to u redu, to je samo ispit! Sposobni su za puno veće stvari u životu. Recite im, da ih, bez obzira na uspjeh, volite i da ih neće prosuđivati po ocjenama. Molim vas učinite to, i kad to učinite, gledajte kako će vaša djeca osvajati svijet. Jedan ispit ili niža ocjena neće uništiti njihove snove i talente. I molim vas, nemojte misliti da su liječnici i inženjeri jedini sretni ljudi na svijetu.
Srdačan pozdrav,
Ravnatelj
Priča II.
Motor velikog broda pokvario se i nitko ga nije mogao popraviti. Vlasnik je gubio svaki tren ogromne svote novca. Pozvan je inženjer strojarstva s preko 30 godina iskustva. Vrlo pažljivo je pregledao motor i iz torbe izvadio mali čekić. Tada je mali dio motora udarao čekićem. Ubrzo se motor pokrenuo. Kraj neuspjeha! Nakon 7 dana, inženjer je rekao da je cijena popravka 20.000 dolara.
– Što?! – viknuo je vlasnik. – Jedva da si išta učinio! Dajte nam detaljan račun za popravak.
Inženjerov odgovor bio je jednostavan: Udaranje čekićem: 2 dolara. Znati gdje i kako udarati čekićem – 19.998 dolara.”
Važno je cijeniti vlastito znanje i iskustvo… Jer ono je rezultat dugogodišnje borbe, briga, pa i suza. Ako neki specijalizirani posao obavim za 30 minuta, to je zato što sam proveo 20 godina učeći kako to učiniti za 30 minuta. Cijena rada uključuje godine, a ne minute. Kad god je moguće, nikada ne prodajte svoj rad jeftino. Uostalom, vaš jedan radni dan je jedan dan vašeg života…
(Nepoznat autor)
Priča III.
Bila jednom četvorica: SVATKO, NETKO, BILO TKO i NITKO.
Trebalo je obaviti važan posao i SVATKO je mislio da će ga NETKO obaviti.
NETKO se zbog toga naljutio, jer je smatrao da je to posao za SVAKOGA.
SVATKO je opet mislio da bi ga mogao obaviti BILO TKO, no NITKO nije shvatio da ga NETKO ne želi obaviti.
Na kraju je SVATKO krivio NEKOGA, jer NITKO nije učinio ono što je mogao učiniti BILO TKO.
(Nepoznat autor)
