Najvažnije mrežne komponente, dijeljenje mrežnih resursa

Ishodi

OŠ INF A.7.1. prepoznaje i opisuje ulogu glavnih komponenti računalnih mreža, istražuje kako obilježja strojne opreme utječu na mrežne aktivnosti, koristi se zajedničkim dijeljenjem resursa na mreži
odr A.3.1. objašnjava osnovne sastavnice prirodne raznolikosti
odr C.3.1. može objasniti kako stanje u okolišu utječe na dobrobit
ikt A.3.2. učenik se samostalno koristi raznim uređajima i programima
ikt A.3.4. učenik analizira utjecaj tehnologije na zdravlje i okoliš

Ciljevi učenja

  • Razumjeti osnovne komponente mreže i njihovu funkciju.
  • Identificirati i opisati različite mrežne komponente.
  • Primijeniti znanje o mrežnim komponentama u svakodnevnim situacijama.
  • Razvijati vještine suradnje i istraživanja kroz grupni rad i projektne zadatke.

Zamislite jedan običan dan bez interneta. Ujutro se probudite i želite provjeriti najnovije vijesti ili prognozu vremena, ali ne možete pristupiti nijednoj aplikaciji na svom pametnom telefonu. Na putu do škole ili posla, obično koristite online karte za navigaciju, ali sada se morate osloniti na staromodne metode. U školi ili na poslu, zadatke obično obavljate koristeći razne online alate i resurse, ali bez interneta pristup tim alatima nije moguć. Čak ni komunikacija s prijateljima i obitelji nije jednostavna bez društvenih mreža i e-pošte.

Internet je postao ključan dio naših života, omogućujući nam pristup informacijama, povezivanje s drugima i obavljanje svakodnevnih zadataka s lakoćom. No, rijetko razmišljamo o tome kako internet zapravo funkcionira. Što se događa u pozadini kad kliknemo na poveznicu, pošaljemo e-poštu ili preuzmemo datoteku?

Danas ćemo istražiti najvažnije komponente koje omogućuju povezivanje naših uređaja u mrežu te dijeljenje resursa. Naučit ćemo kako te komponente surađuju kako bi nam omogućile nesmetanu komunikaciju i pristup informacijama. Također ćemo razmotriti kako primijeniti ovo znanje u svakodnevnom životu, razumijevajući bolje kako naši digitalni uređaji funkcioniraju.


Zamislite da se nalazite u svojoj školskoj učionici, okruženi računalima, tabletima i pametnim telefonima. Svi ti uređaji međusobno komuniciraju, razmjenjuju podatke i omogućuju vam pristup internetu. No, kako se zapravo ti uređaji povezuju? Kako informacije putuju s jednog uređaja na drugi unutar škole ili vašeg doma?

U šestom razredu naučili smo da je računalna mreža skup povezanih računala koja mogu međusobno komunicirati radi razmjene podataka s pomoću nekog medija za prijenos podataka. Naučili smo i da su dvije najvažnije prednosti spajanja računala u lokalnu računalnu mrežu međusobna razmjena podataka (datoteka) te zajednička uporaba uređaja. Sada ćemo detaljnije istražiti te komponente.

Lokalne mreže (LAN) i njihove komponente

Lokalna mreža (LAN – Local Area Network) je osnovni tip mreže koji povezuje računala i druge uređaje na relativno malom geografskom području, kao što su škola, kuća ili mala tvrtka.

Zašto je LAN važan?

LAN omogućuje učinkovito dijeljenje resursa, brzu komunikaciju i jednostavno upravljanje uređajima unutar ograničenog područja. Bez LAN-a, svaki uređaj bi trebao individualno pristupati resursima, što bi bilo nepraktično i skupo. Što to znači?

Uzmimo primjer škole s deset računala koja trebaju pristupiti pisaču i internetu.

Bez LAN-a:

  • svako računalo treba imati vlastitu internetsku vezu (npr. putem modema)
  • svako računalo treba zaseban pisač ili alternativno, prebacivanje pisača između računala što je logistički komplicirano
  • nema centraliziranog upravljanja podacima; svaki uređaj radi samostalno bez dijeljenja resursa

S LAN-om:

  • sva računala povezana su u mrežu putem jednog usmjernika
  • sva računala dijele jedan pisač koji je povezan na mrežu
  • centralizirano upravljanje omogućuje lako dijeljenje datoteka i resursa te jednostavno održavanje

Zašto je to nepraktično i skupo?

Trošak:

  • Bez LAN-a: Trošak višestrukih internetskih priključaka i više pisača značajno je veći. Također, svaki uređaj zahtijeva individualno održavanje i potencijalne popravke, što povećava operativne troškove.
  • S LAN-om: Trošak jednog internetskog priključka i jednog pisača koji se dijeli među svim uređajima je mnogo manji. Centralizirano održavanje također smanjuje troškove.

Praktičnost:

  • Bez LAN-a: Komunikacija između uređaja je složena i često zahtijeva fizičko premještanje podataka pomoću USB memorija ili drugih prenosivih medija. Nema brzog i jednostavnog dijeljenja resursa.
  • S LAN-om: Uređaji mogu brzo i jednostavno dijeliti podatke, pisače i druge resurse, omogućujući učinkovitije i produktivnije radno okruženje. Administratori mogu lako upravljati mrežom i resursima.

Primjerice, ako učitelj želi podijeliti dokument sa svim učenicima, s LAN-om to može učiniti jednim klikom, dok bi bez LAN-a morao kopirati dokument na svaki pojedini uređaj fizički, što je vrlo nepraktično i gubi se dragocjeno vrijeme.

Dakle, LAN omogućuje centralizirano upravljanje i dijeljenje resursa, smanjujući troškove i povećavajući efikasnost mreže, što je ključno za moderne obrazovne, poslovne i kućne mreže.

Razumijevanje kako LAN funkcionira pomaže nam da bolje shvatimo osnovne principe mrežnog povezivanja i omogućuje nam da lakše rješavamo probleme vezane uz mrežu.

NAJVAŽNIJE MREŽNE KOMPONENTE (SASTAVNI DIJELOVI)

Da bi lokalna mreža (LAN) funkcionirala, potrebne su nam određene ključne komponente:

Mrežna kartica (NIC)

Što je mrežna kartica?

Mrežna kartica, poznata kao NIC (Network Interface Card) je ključna komponenta koja omogućuje funkcionalnost modernih mreža i povezivanje uređaja u cjeloviti sustav komunikacije.

Vrste mrežnih kartica:

  • Žična kartica (Ethernet):
    • svrha: povezivanje računala na mrežu pomoću UTP kabela
    • lokacija: unutarnji utor na matičnoj ploči ili kao vanjski USB uređaj
      • unutarnji utor na matičnoj ploči: ove kartice su umetnute direktno u utor na matičnoj ploči računala. Primjer je PCIe (Peripheral Component Interconnect Express) mrežna kartica
      • vanjski USB uređaj: ovo su mrežne kartice koje se povezuju putem USB priključka i često su prijenosne. Primjer je USB mrežni adapter
    • upotreba: povezivanje stolnih računala s mrežom za brži i pouzdaniji prijenos podataka
  • Bežična kartica (Wireless):
    • svrha: povezivanje računala na mrežu bežično putem Wi-Fi signala
    • lokacija: unutarnji utor na matičnoj ploči ili kao vanjski USB adapter
      • unutarnji utor na matičnoj ploči: ove kartice su umetnute u utor na matičnoj ploči, slično Ethernet karticama. Primjer je Wi-Fi kartica u obliku PCIe kartice
      • vanjski USB adapter: ovo su bežične mrežne kartice koje se povezuju putem USB priključka. Primjer je USB Wi-Fi adapter. On se obično koristi kada računalo nema ugrađenu bežičnu karticu ili kada je potrebna zamjena za postojeću neispravnu karticu
    • upotreba: povezivanje prijenosnih računala, tableta i drugih uređaja s Wi-Fi mrežom

Primjeri

  • kada kod kuće povežete svoje računalo, pametni televizor ili igraću konzolu s internetom putem Wi-Fi mreže, koristite bežičnu mrežnu karticu
  • također, kada u školi ili na poslu koristite računalo koje je povezano mrežnim kabelom, koristite žičnu mrežnu karticu
  • pametni termostat povezan na kućnu Wi-Fi mrežu koristi bežičnu mrežnu karticu za komunikaciju s mobilnom aplikacijom, omogućujući korisnicima daljinsko upravljanje grijanjem
  • stolna računala i prijenosnici u uredu koriste žične mrežne kartice za povezivanje s lokalnom mrežom putem UTP kabela, osiguravajući brz i pouzdan prijenos podataka
  • laptopi i pametni uređaji posjetitelja u javnim objektima (kafići, knjižnice…) koriste bežične mrežne kartice za povezivanje s javnom Wi-Fi mrežom u kafiću ili knjižnici

Zašto je mrežna kartica važna?

  • za povezivanje: omogućuje komunikaciju i dijeljenje resursa (npr. interneta, pisača) između uređaja na mreži
  • neophodnost: bez mrežne kartice uređaji ne bi mogli pristupiti mreži ni internetu

Što bi se dogodilo bez mrežne kartice?

  • nemogućnost povezivanja: uređaji ne bi mogli komunicirati ni dijeliti resurse, što bi onemogućilo pristup internetu i mrežnim uslugama
  • složenost i troškovi: svako računalo trebalo bi imati vlastitu vezu, što bi bilo nepraktično i skupo

Preklopnik (Switch)

Zamislite da se nalazite u školskoj informatičkoj učionici gdje je desetak računala povezanih u mrežu. Da bi sva ta računala mogla međusobno komunicirati i dijeliti resurse kao što su pisači i pristup internetu, potreban je uređaj koji će omogućiti njihovo efikasno povezivanje i upravljanje prometom podataka. Taj uređaj je preklopnik ili switch.

Što je preklopnik?

Preklopnik je mrežni uređaj koji povezuje više uređaja unutar lokalne mreže (LAN). On omogućuje svim uređajima u mreži da komuniciraju jedni s drugima, šaljući i primajući podatke na organiziran i efikasan način. Preklopnik upravlja prometom podataka tako da osigurava da podaci stignu do pravog uređaja, smanjujući zagušenja i povećavajući brzinu mreže.

Kako preklopnik radi?

Preklopnik radi na način da prima podatke s jednog uređaja u mreži i prosljeđuje ih točno onom uređaju kojem su namijenjeni. Ovo je posebno važno u mrežama s mnogo uređaja, gdje bi bez preklopnika moglo doći do zagušenja i sporog prijenosa podataka. Podaci se šalju putem UTP kabela i preklopnik koristi MAC adrese uređaja za usmjeravanje podataka na pravu destinaciju.

Osnovne funkcije preklopnika

  • uređaj koji mrežnim UTP kabelom povezuje sva računala i ostale uređaje u lokalnoj mreži
  • omogućuje da se više uređaja istodobno neometano koristi mrežom
  • upravljajući komunikacijom, dijeli mrežni promet i šalje ga na odredište
  • pakete čije je odredište izvan lokalne mreže šalje na usmjernik (router)

Zašto je preklopnik važan?

Preklopnik je ključan za održavanje učinkovitosti i brzine mreže. Omogućuje brzu komunikaciju između svih povezanih uređaja, smanjuje mrežna zagušenja i poboljšava ukupnu mrežnu učinkovitost. Bez preklopnika, mreža bi bila puno sporija i manje pouzdana, što bi značajno otežalo rad u okruženju poput školske informatičke učionice.

Da u npr. informatičkoj učionici nema preklopnika, mreža bi funkcionirala značajno lošije. Bez preklopnika, svaki uređaj u mreži bi morao komunicirati izravno s drugim uređajima bez centralnog uređaja koji usmjerava podatke. To bi dovelo do:

  • većih zagušenja: podaci bi se slali na sve uređaje u mreži umjesto samo na odredište, što bi uzrokovalo preopterećenje mreže
  • sporiji prijenos podataka: vrijeme potrebno za slanje i primanje podataka bi se povećalo, jer bi uređaji morali obraditi više nepotrebnih podataka
  • manje pouzdanosti: povećana količina podataka u mreži bi mogla rezultirati čestim gubicima podataka i pogreškama u komunikaciji
  • smanjena sigurnost: bez preklopnika, podaci bi mogli biti dostupni svim uređajima na mreži, što bi povećalo rizik od neovlaštenog pristupa

Primjeri

  • u kući, preklopnik može povezivati razne pametne uređaje poput sigurnosnih kamera, pametnih svjetala, termostata i sustava za navodnjavanje, omogućujući im međusobnu komunikaciju
  • u inf. učionici, sva računala povezana su preko preklopnika. Kada učenik pošalje dokument na pisač ili pristupi datoteci na zajedničkom mrežnom disku, preklopnik upravlja tim prometom podataka, osiguravajući brz i pouzdan prijenos bez zastoja, pa kada zaposlenik šalje veliku datoteku kolegi u drugom dijelu ureda, preklopnik osigurava da ta datoteka stigne brzo i sigurno
  • u uredu, preklopnici povezuju računala, pisače, servere i druge uređaje unutar uredske mreže, omogućujući im brz i efikasan prijenos podataka
  • preklopnici u knjižnicama povezuju računalne terminale, pisače i servere, omogućujući posjetiteljima pristup internetu i mrežnim resursima

Usmjernik (Router)

Zamislite usmjernik kao prometnog policajca koji stoji na raskrižju i usmjerava promet u pravom smjeru. On povezuje različite mreže, poput lokalne mreže (LAN) i interneta, te usmjerava podatkovne pakete između njih. Bez usmjernika, naši uređaji kod kuće ne bi mogli pristupiti internetu.

Što je usmjernik?

Usmjernik (router) je uređaj koji povezuje različite mreže, omogućujući komunikaciju između njih. Najčešće povezuje lokalnu mrežu (LAN) s internetom, osiguravajući da podaci stignu na svoje odredište.

Primjeri korištenja usmjernika:

  • kućna mreža
    • opis: kod kuće, usmjernik povezuje sve vaše uređaje s internetom
    • primjer: kada se spojite na kućni Wi-Fi, vaš uređaj komunicira s usmjernikom, koji zatim usmjerava vaš zahtjev prema internetu
  • uredska mreža
    • opis: u uredima, usmjernik povezuje računala s internetom i omogućuje međusobnu komunikaciju unutar lokalne mreže
    • primjer: kada zaposlenik šalje e-mail ili pristupa online dokumentima, usmjernik usmjerava te podatke prema vanjskim poslužiteljima
  • javne mreže
    • opis: na javnim mjestima poput kafića ili knjižnica, usmjernik omogućuje posjetiteljima pristup internetu
    • primjer: kada koristite Wi-Fi u kafiću, vaš uređaj se povezuje s usmjernikom koji omogućuje pristup internetu

Kako usmjernik radi?

  • primanje podataka: usmjernik prima podatkovne pakete od uređaja u lokalnoj mreži
  • analiza: usmjernik analizira odredišnu IP adresu u podatkovnom paketu
  • usmjeravanje: na temelju analize, usmjernik usmjerava paket na odredište, bilo unutar lokalne mreže ili prema internetu

Zašto je usmjernik važan?

Usmjernik omogućuje pouzdanu i efikasnu komunikaciju između različitih mreža, osiguravajući da podaci stignu na pravo mjesto. Bez usmjernika, naši uređaji ne bi mogli pristupiti internetu niti komunicirati međusobno u mreži.

Povezanost s drugim uređajima

  • usmjernik je povezan UTP kabelom s preklopnikom
  • usmjerava pakete između različitih mreža (npr. lokalne mreže i interneta)
  • usmjernici često integriraju više funkcija kao što su DHCP poslužitelj (automatska dodjela IP adresa) i pristupne točke (AP – access point) koje emituju Wi-Fi signal

UTP kabeli (Unshielded Twisted Pair)

Zamislite UTP kabele kao živce u našem tijelu koji prenose signale između različitih dijelova. U mrežama, UTP (Unshielded Twisted Pair) kabeli su ti koji prenose podatke između uređaja, omogućujući im međusobnu komunikaciju. Bez tih kabela, prijenos podataka unutar mreže bio bi nemoguć (uređaji unutar mreže ne bi mogli komunicirati jedni s drugima) jer su kabeli fizički medij preko kojeg se podaci prenose.

Što su UTP kabeli?

UTP kabeli su vrsta mrežnog kabela koji se sastoji od parova žica isprepletenih zajedno kako bi se smanjile smetnje. Koriste se za povezivanje računala, preklopnika, usmjernika i drugih mrežnih uređaja. Sastavljeni su od parova žica unutar plastičnog omotača koje su isprepletene kako bi se smanjile elektromagnetske smetnje. Na krajevima kabela postavljaju se RJ-45 priključci koji omogućuju povezivanje uređaja kao što su računala, preklopnici (switches) i usmjernici (routers). Postoji više kategorija UTP kabela, od kojih svaka podržava različite brzine prijenosa podataka.

Primjeri korištenja UTP kabela:

  • u kućama, uredima, na javnim mjestima (kafići, knjižnice…) kabeli povezuju mrežnu opremu osiguravajući pouzdanu mrežnu infrastrukturu za sve korisnike (pametne televizore, igraće konzole, uredske uređaje…)

Kako UTP kabeli rade?

  • prijenos podataka: UTP kabeli prenose električne signale koji predstavljaju podatke između uređaja
  • smanjenje smetnji: isprepleteni parovi žica pomažu smanjiti elektromagnetske smetnje, osiguravajući pouzdan prijenos podataka
  • kategorije: postoji više kategorija UTP kabela, poput Cat5, Cat5e, Cat6, koje podržavaju različite brzine prijenosa podataka

Zašto su UTP kabeli važni?

  • povezivanje uređaja: UTP kabeli omogućuju povezivanje uređaja unutar lokalne mreže (LAN). Bez njih, uređaji ne bi mogli međusobno komunicirati ni dijeliti resurse
  • prijenos podataka: UTP kabeli osiguravaju brzi i pouzdani prijenos podataka, što je ključno za efikasno funkcioniranje mreže (brzo i bez poteškoća koristeći što manje resursa)
  • organizacija mreže: različite boje vanjske izolacije UTP kabela pomažu u boljoj organizaciji mrežnih uređaja, olakšavajući identifikaciju i upravljanje mrežom

TCP/IP protokoli (Transmission Control Protocol/Internet Protocol)

Zamislite komunikacijski sustav koji omogućuje svim uređajima u mreži da međusobno razgovaraju, bez obzira na to koriste li žičnu ili bežičnu vezu. Takav sustav nazivamo TCP/IP protokolima. TCP/IP je skup pravila koja upravljaju načinom na koji se podaci prenose putem mreže, omogućujući nesmetanu komunikaciju između različitih mrežnih uređaja kao što su mrežne kartice, preklopnici i usmjernici.

Što je TCP/IP?

TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) je najrašireniji skup protokola za prijenos podataka preko mreža. Ovi protokoli definiraju kako se podaci pakiraju, adresiraju, prenose, usmjeravaju i primaju između uređaja na mreži. TCP/IP protokoli omogućuju pouzdan prijenos podataka, osiguravajući da podaci stignu do svog odredišta bez pogrešaka.

Kako TCP/IP radi?

  • pakiranje podataka: podaci se dijele u manje dijelove, poznate kao paketi
  • adresiranje: svaki paket dobiva jedinstvenu IP adresu odredišta
  • prijenos: paketi putuju kroz mrežu, prolazeći kroz različite uređaje (preklopnike, usmjernike)
  • usmjeravanje: usmjernici koriste IP adrese za usmjeravanje paketa prema njihovom odredištu
  • primanje: na odredištu, TCP protokol ponovno sastavlja pakete u izvorne podatke

Zašto je TCP/IP važan?

TCP/IP protokoli su temelj internetske komunikacije. Bez njih, ne bi bilo moguće osigurati pouzdan prijenos podataka između uređaja, što bi onemogućilo rad interneta i mrežnih aplikacija. TCP/IP osigurava da podaci putuju kroz mreže na siguran i učinkovit način, omogućujući korisnicima pristup informacijama, komuniciranje i dijeljenje resursa.

Primjeri korištenja TCP/IP protokola

  • internet: svi uređaji koji pristupaju internetu koriste TCP/IP protokole za prijenos podataka
  • e-pošta: slanje i primanje e-pošte koristi TCP/IP protokole za prijenos poruka između poslužitelja i klijenata
  • mrežne stranice: kada posjetite web stranicu, vaši podaci putuju putem TCP/IP protokola

DIJELJENJE MREŽNIH RESURSA

Zamislite svoju školsku informatičku učionicu gdje svakodnevno nastaju stotine dokumenata koje izrađuju učenici iz različitih razreda. Kamo spremati sve te datoteke?

Jedan od načina je da svaki učenik na svom računalu izradi svoju mapu i u nju sprema dokumente. Međutim, takav način rada može biti nepraktičan i težak za praćenje. U slučaju kvarova na računalu, radovi bi mogli biti izgubljeni.

Dijeljene mape su rješenje ovog problema. Omogućuju korisnicima unutar mreže pristup zajedničkim datotekama. Kako bi svi ti dokumenti bili lako dostupni i organizirani, ključno je imati efikasan sustav za dijeljenje datoteka i uređaja. Lokalna mreža (LAN) omogućuje upravo to, pružajući platformu za dijeljenje resursa kao što su datoteke i pisači.

Dijeljenje resursa unutar lokalne mreže ključna je funkcionalnost koja značajno olakšava svakodnevni rad i učenje. Bez ovih mogućnosti, učinkovitost bi bila znatno smanjena, a troškovi bi bili veći. Korištenjem dijeljenih mapa i uređaja, škole, kuće i poslovni prostori mogu bolje iskoristiti svoje resurse, osiguravajući brz i pouzdan prijenos podataka te efikasno korištenje mreže.

Potreba za dijeljenom mapom (shared folder)

Kada učenici i učitelji svakodnevno izrađuju dokumente, ključno je imati zajedničko mjesto za njihovo pohranjivanje. Dijeljene mape unutar lokalne mreže omogućuju svim korisnicima pristup tim datotekama, bez potrebe za individualnim prijenosom podataka. Npr. u informatičkoj učionici, učitelj može stvoriti dijeljenu mapu na školskom serveru gdje učenici mogu spremati svoje radove. Na taj način, učenici i učitelji mogu lako pristupati potrebnim dokumentima, pregledavati ih i koristiti za daljnji rad. Korištenje dijeljenih mapa također može uključivati postavljanje prava pristupa kako bi se osiguralo da samo ovlašteni korisnici mogu mijenjati ili brisati datoteke, čime se povećava sigurnost i integritet podataka.

Također, korištenje dijeljenih mapa može biti jednostavno i kao postavljanje zajedničke mape na lokalnom serveru ili korištenje rješenja u oblaku poput OneDrivea ili Google Diska. Ovo omogućava pristup datotekama s bilo kojeg uređaja povezanog na internet.

Dijeljenje uređaja na mreži

Osim datoteka, lokalne mreže omogućuju i dijeljenje uređaja poput pisača. To je izuzetno praktično, jer svi korisnici mogu koristiti isti uređaj bez potrebe za individualnim povezivanjem. Npr. svi učenici mogu koristiti jedan centralni pisač za ispis svojih radova. Ili, u uredu, zaposlenici dijele jedan ili nekoliko pisača umjesto da svatko od njih ima svoj. To smanjuje troškove i povećava efikasnost korištenja resursa.

Kako dijeljenje funkcionira?

Dijeljenje datoteka može se organizirati putem dijeljenih mapa (shared folders) na lokalnim računalima ili poslužiteljima, kao i putem mrežnih aplikacija kao što su OneDrive, Google Drive i slične usluge koje omogućuju zajednički rad na dokumentima.

Primjer

  • Učitelji mogu postaviti dijeljene mape na mrežnom disku škole gdje učenici mogu pohranjivati svoje radove. Kada se učenik prijavi na računalo u školi, može pristupiti tim datotekama, pregledavati ih, uređivati i koristiti za svoj rad.
  • Dijeljenje putem mrežnih programa -> Osim korištenja dijeljenih mapa, danas postoje i programi poput SchoolMaster koji omogućuju učiteljima da upravljaju računalima učenika, prikupljaju provjere i šalju testove. Na taj način, cijeli proces dijeljenja i suradnje može se značajno olakšati i ubrzati. Npr. učitelj može poslati test svim učenicima u razredu odjednom, pratiti njihove odgovore u realnom vremenu i na kraju prikupljati rezultate bez potrebe za fizičkim papirom. Ovaj program olakšava organizaciju nastave i omogućuje učiteljima da efikasnije koriste tehnologiju u obrazovnom procesu.

Pristup internetu

Pristup internetu omogućuje korisnicima lokalne mreže povezivanje s globalnom mrežom. Usmjernik usmjerava podatkovne tokove između lokalne mreže i interneta, omogućujući svim uređajima pristup vanjskim resursima. Npr. svi članovi obitelji koriste isti usmjernik za pristup internetu sa svojih uređaja, što omogućuje dijeljenje jedne internet veze.

Pristup internetu omogućuju nam tvrtke – pružatelji internetskih usluga (ISP). Skapanjem ugovora s nekim od tvrtki pružatelja internetskih usluga u Hrvatskoj, otvaramo korisnički račun (CARNET, A1, Iskon, Optima, T-Com….).

Nakon sklapanja ugovora, dobivamo korisničko ime (username) i zaporku (password) za pristup, adresu e-pošte, i često prostor na poslužitelju za smještaj osobnih stranica. Cijena ovisi o vrsti odabrane usluge, a plaća se mjesečno putem računa pružatelju usluga s kojim je sklopljen ugovor.

Načini pristupa internetu:

  • uporaba stalne žične veze, digitalne pretplatničke linije (DSL – Digital Subscriber Line)
  • kabelskom vezom
  • optičkom vezom
  • bežičnom mobilnom mrežom
  • pomoću javne bežične mreže

Zašto je važna brzina pristupa internetu?

Brzina pristupa internetu igra ključnu ulogu u kvaliteti iskustva korisnika. Ona nije samo pogodnost, već nužnost za mnoge svakodnevne aktivnosti, od obrazovanja i zabave do poslovanja. U modernom svijetu, kvalitetna internetska veza postala je osnova za efikasno funkcioniranje i produktivnost. Evo nekoliko razloga zašto je brzina interneta važna:

  • online obrazovanje i rad na daljinu -> brzi internet omogućuje neometano sudjelovanje u online nastavi, video konferencijama, te dijeljenje velikih datoteka i resursa u stvarnom vremenu
  • streamanje i preuzimanje sadržaja -> za gledanje filmova, serija ili videa u visokoj rezoluciji bez prekida i čekanja na učitavanje
  • online igre -> brza veza smanjuje latenciju i omogućuje fluidnu igru bez zastoja, što je ključno za kompetitivno igranje
  • korištenje pametnih uređaja -> u pametnim domovima, brojni uređaji su istovremeno spojeni na internet. Brza veza osigurava da svi uređaji rade optimalno.
  • efikasnost poslovanja -> u poslovnim okruženjima, brzina interneta utječe na produktivnost jer omogućuje brzu komunikaciju, dijeljenje podataka i pristup uslugama u oblaku (cloud)

Primjeri

  • u kućanstvima, brzina interneta omogućuje članovima obitelji simultano korištenje interneta za različite potrebe – gledanje videa, online učenje, igranje igara
  • u školama, brzina interneta znači da učenici i učitelji mogu pristupati obrazovnim resursima, sudjelovati u virtualnim učionicama i koristiti interaktivne aplikacije bez zastoja
  • u poslovnim prostorima brzi internet omogućuje zaposlenicima brzo preuzimanje i slanje velikih datoteka, održavanje video konferencija i pristupanje udaljenim serverima i aplikacijama

Mjerenje brzine preuzimanja i slanja podataka

Brzina preuzimanja (download) i brzina slanja (upload) podataka ključni su za optimizaciju vaše internetske veze. Ove brzine mjere se u megabitima po sekundi (Mbps), a ovise o paketu usluga koje smo zakupili kod našeg pružatelja internetskih usluga (vrsti veze, kvaliteti opreme, broju korisnika, udaljenosti od usmjernika i vrsti aktivnosti). Često je brzina slanja puno manja od brzine preuzimanja.

Kako se mjeri brzina?

  • brzina preuzimanja (download) -> Ova brzina označava koliko brzo vaš uređaj može preuzeti podatke s interneta. Mjeri se tako da se u određenom vremenskom periodu preuzme poznata količina podataka i izračuna prosječna brzina.
  • brzina slanja (upload) -> Ova brzina označava koliko brzo vaš uređaj može poslati podatke na internet. Mjeri se slično kao brzina preuzimanja, ali u ovom slučaju se mjeri brzina kojom vaš uređaj može poslati podatke na server.

Naredbom ping mjerimo vrijeme odziva protokola od slanja zahtjeva s našeg računala prema poslužitelju na internetu do stizanja odgovora s poslužitelja na naše računalo. Mjeri se u ms (milisekundama).

Mjerenje brzine prijenosa podataka moguće je izvršiti pomoću CARNET poslužitelja unutar Ookla Speedtest mreže poslužitelja.

Faktori koji utječu na brzinu interneta

  • vrsta internetske veze
    • DSL: obično nudi stabilnu, ali ne najbržu vezu
    • kabelska veza: može pružiti veće brzine, ali može biti podložna smanjenju brzine tijekom vršnih sati
    • optička veza: najbrža i najpouzdanija opcija, ali nije dostupna svugdje
    • mobilne mreže (4G/5G): mogu biti vrlo brze, ali brzina može varirati ovisno o pokrivenosti i broju korisnika
  • kvaliteta infrastrukture (opreme):
    • usmjernici (routeri): moderniji usmjernici mogu bolje rukovati većim brzinama i više uređaja istovremeno
    • kabeli: kvalitetniji UTP kabeli mogu osigurati bolju propusnost i manje smetnji
  • broj povezanih uređaja: više uređaja može podijeliti dostupnu širinu pojasa, što može smanjiti brzinu za svaki pojedinačni uređaj
  • udaljenost od usmjernika: brzina može pasti kako se udaljavate od usmjernika, posebno kod bežičnih veza
  • vrsta aktivnosti: aktivnosti poput streamanja videa u visokoj rezoluciji ili online igranja zahtijevaju veće brzine nego osnovno pregledavanje interneta ili slanje e-pošte

Primjer zadataka za izračunavanje vremena preuzimanja i slanja podataka na temelju brzine preuzimanja (download) i slanja (upload)

Zadatak: Ako je brzina preuzimanja 24 Mbps, izračunaj koliko je minuta potrebno da se preuzme datoteka veličine 360 MB.

Rješenje:

  • 24 Mbps = 3 MBps. Dakle, u jednoj sekundi se prenese 3 MB.
  • 360 MB prenijet će se u 120 sekundi, što je 2 minute.

Zadatak: Ako je brzina slanja 12 Mbps, izračunaj koliko je minuta potrebno da se pošalje datoteka veličine 600 MB.

Rješenje:

  • 12 Mbps = 1.5 MBps. Dakle, u jednoj sekundi se pošalje 1.5 MB.
  • 600 MB poslat će se u 400 sekundi, što je otprilike 6.67 minuta (6 minuta i 40 sekundi).

Zadatak: Ako je brzina preuzimanja 279.33 Mbps, izračunaj koliko je sekundi potrebno da se preuzme datoteka veličine 500 MB.

Rješenje:

Pretvori brzinu preuzimanja u megabajte po sekundi (MBps): 279.33 Mbps = 279.33 : 8 MBps = 34.91625 MBps

Izračunaj vrijeme preuzimanja za datoteku veličine 500 MB:
vrijeme = 500 MB : 34.91625 MBps ≈ 14.32 sekundi

Dakle, potrebno je približno 14.32 sekunde da se preuzme datoteka veličine 500 MB.


Vježbe

Vježba 1: Istražite različite vrste mrežnih kartica i njihovu ulogu.

  • Tijekom 10 minuta istražite vrste mrežnih kartica i njihovu ulogu, a rezultate pretrage zapišite i predajte učiteljici.

Vježba 2: Usporedi dva pružatelja internetskih usluga u Hrvatskoj.

  • Napravi tablicu i koristeći službene stranice pružatelja internetskih usluga istražite sljedeće aspekte: maksimalna brzina preuzimanja i slanja koje nude, koje su cijene za različite pakete, što je uključeno u svaki paket, nude li dodatne usluge.
  • Primjer tablice za usporedbu
Aspektpružatelj 1
paket 1
pružatelj 1
paket 2
pružatelj 1
paket 3
pružatelj 2
paket 1
pružatelj 2
paket 2
pružatelj 2
paket 3
Maksimalna brzina preuzimanja100 Mbps250 Mbps500 Mbps100 Mbps300 Mbps600 Mbps
Maksimalna brzina slanja20 Mbps50 Mbps100 Mbps20 Mbps75 Mbps150 Mbps
Cijena paketa27 €/mj.40 €/mj.53€ €/mj.25 €/mj.42 €/mj.53 €/mj.
Što je uključenoInternet, telefonInternet, telefon, TVInternet, telefon, TV, HBO GOInternet, telefonInternet, telefon, TVInternet, telefon, TV, Netflix
Dodatne uslugeHBO GONetflix

Vježba 3: Provjerite svoju mrežnu brzinu koristeći online alate poput www.speedtest.net i zabilježite rezultate.

  • Izračunaj koliko je sekundi potrebno da se preuzme i pošalje datoteka veličine 300 MB.

Zaključak

Razumijevanje mrežnih komponenti i njihovih funkcija ključan je korak u savladavanju tehnologija koje svakodnevno koristimo. Kroz ovu lekciju, ne samo da ćete naučiti teorijske osnove, već ćete i vidjeti kako se te komponente primjenjuju u stvarnom svijetu, poboljšavajući našu sposobnost da se povezujemo i surađujemo.


  • Provjerite svoje znanje o mrežnim komponentama i dijeljenju mrežnih resursa – KAHOOT KVIZ
  • dodatni digitalni sadržaji na e-Sfera

  • Provjerite razinu razumijevanja gradiva – LISTIĆ ZA SAMOPROCJENU ZNANJA

PROVJERI SVOJE ZNANJE

  1. Što je LAN i zašto je važan?
  2. Nabrojite najvažnije mrežne komponente (5) i objasnite njihovu svrhu.
  3. Vrste mrežnih kartica. Objasni.
  4. Koji mrežni uređaj omogućava povezivanje s drugim mrežama, npr. internetom?
  5. Što bi se dogodilo bez mrežne kartice?
  6. Kako radi preklopnik, koja mu je funkcija?
  7. Kako radi usmjernik, koja mu je funkcija?
  8. Kako rade UTP kabeli, koja im je funkcija?
  9. Kako radi TCP/IP protokol, koja mu je funkcija?
  10. Što omogučuju dijeljene mape unutar mreže?
  11. Što omogućuje dijeljenje uređaja na mreži?
  12. Zašto je važna brzina pristupa internetu?
  13. Kojim se jedinicama mjeri brzina preuzimanja i slanja podataka internetom? Objasni.